Marija Dumbović, dobitnica 3. nagrade u kategoriji „Volonter/ka godine“ za 2021. godinu

Marija Dumbović, dobitnica je 3. nagrade u kategoriji „Volonter/ka godine“ za 2021. godinu, ispred Katedralne župe Uzvišenja svetog Križa Sisak.

Od malih nogu su me roditelji usmjeravali da treba pomagati svakome za koga vidiš da mu je potrebna pomoć i taj se način života usadio u moje srce i dušu tako da se cijeli život nastojim na taj način i ponašati – kako kroz svoj profesionalni rad medicinske sestre, tako i kroz privatan život. 

Tijekom rada kao medicinska sestra susretala sam se s raznim ljudskim sudbinama. Nekada liječnici nisu mogli pomoći našim pacijentima zbog bolesti ili stanja u kojem su se nalazili, ali sam vidjela da svim ljudima koji su se nalazili na liječenju ili dolazili po pomoć, puno znači i sama prisutnost druge osobe koja im je pokazala suosjećanje, razumijevanje za njihovu bol i patnju, težak život ili krive odluke koje su ih nekada dovele do toga da su si uništili zdravlje. Svi oni su uvijek reagirali na svaku pažnju i pomoć koju sam im mogla pružiti. 

Tako sam se naučila i da ljude ne smijemo dijeliti niti po kakvim kriterijima, jer nikad ne znaš kakva je njihova životna priča i zbog čega su dospjeli na naš životni put. Puno puta sam se znala iznenaditi kada bi čula što im se sve dogodilo u životu, jer su u trenutcima kada su se nalazili daleko od svojih bližnjih lakše mogli ispričati što ih boli ne samo fizički, već emocionalno, a te tegobe je često teško prepoznati. 

Mi, medicinske sestre, osim što pomažemo u zbrinjavanju fizičkih tegoba i rana, često smo našim pacijentima i majke, sestre, bake, učiteljice i sve ono što im u tom trenutku treba. Nije to lak posao, pogotovo u ovom našem ludom vremenu koje zahtijeva puno razumijevanja, strpljenja i odricanja, a svaka medicinska sestra koja ga obavlja, osim što ima tu “radnu obitelj” ima i svoju obitelj kod kuće za koju također mora brinuti. Tako mi je bilo i samoj, a teško je odvajati posao i dom pa sve to iziskuje velike emocionalne i duhovne napore. Ne smijem zaboraviti napomenuti da je to često i fizički zahtijevan posao. No, kada se nešto radi s ljubavlju, onda takve teške stvari lakše svladavate. 

Meni u životu jako puno pomaže i moja vjera, tako da se ta ljubav i povjerenje u svakom slučaju množe. 

Susrećući se s različitim dobnim skupinama na poslu, s ljudima različitog podrijetla, različitih želja, različitih snova, shvatila sam da svatko od nas ljudi želi samo nekoliko stvari – biti zdrav, da je njegova obitelj zdrava i nadati se sreći da imaš nekoga tko te voli i spreman je biti s tobom bez obzira na mane koje sigurno svi imamo. 

Kroz te riječi upućene drugima i sama sam uvijek vjerovala da, iako kažu da je svatko kovač svoje sreće, naš stav prema svijetu i ljudima može mnogo toga promijeniti. To je ono što me uvijek držalo, pa i u najtežim trenutcima mog života. 

Volontiram i kao tajnica u Udruzi roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Siska, kao volonter sudjelujem u kreativnoj radionici u župi Uzvišenja svetog Križa gdje izrađujemo i prezentiramo rad našim sugrađanima te kroz taj rad vježbamo i svoju motoriku te potičemo maštu i kreativnost, ali i sudjelujemo u humanitarnim akcijama. 

Posebno sam bila angažirana u vrijeme potresa organiziranjem skupljanja paketa hrane i slanja stradalima u potresu. Organizirala sam i pečenje kolača svakog tjedna za ljude u kontejnerskim naseljima, kao i za one koji su došli pomoći u nevolji našem gradu, kako bi im pokazali da nisu sami i da cijenimo njihovu pomoć. Bio je to višemjesečni rad koji sam sa zadovoljstvo obavljala. 

Mogu reći na kraju da cijelog života nastojim pomoći drugim, ali i volontirati na bilo koji način. To je moj način života, moje zadovoljstvo i kroz taj rad crpim snagu za svakodnevni život.