Paula Kajtuzović
Paula Kajtuzović, dobitnica Pohvalnice Grada Siska u kategoriji „Volonter/ka godine“ za 2020. godinu
Paula Kajtuzović, dobitnica je Pohvalnice u kategoriji “Volonter/ka godine”; Volonterska nagrada Grada Siska u 2020. godini, ispred Gradskog društva Crvenog križa Grada Siska.
U današnje vrijeme svi smo zauzeti tehnologijom, društvenim mrežama i materijalnim stvarima. Na internetu, pokušavamo prikazati sebe u što boljem svjetlu, dok je istina potpuno drugačija. Fokusiramo se na predstavljanje sebe i svojih vrlina, no što u stvarnosti jesu naše vrline’ Pomaganje, dobrota i velikodušnost su ono što bi nas trebalo učiniti potpunima.
Rade li mladi nešto za sebe i za zajednicu? Što se toga tiče, ja sam svoj spas pronašla u volontiranju. Moja volonterska priča počinje u mom prvom razredu srednje škole. Profesorica nam je predložila da se učlanimo u školski Crveni križ, no pri tom je odmah spomenula puno druženja, zabave, no najbitnije od svega puno novih ljudi i iskustava. Kada sam došla na prvi sastanak dočekalo me puno osmijeha, no na neki poseban način i ljubav. Odmah sam se osjećala prihvaćeno i znala sam da je to ono što želim. Krenula su i prva volontiranja, te sam se na neki način navukla na pomaganje drugima, odnosno na potrebu za pomaganjem. Htjela sam se uključiti u još volontiranja, izvan škole. Tako sam čula i za međunarodni volonterski projekt, 72 sata bez kompromisa. Odlučila sam probati, jer zašto ne? To je ono što me čini sretnom. Nisam se prevarila. Svašta sam naučila, svašta vidjela i imala uvid u to koliko su ljudima potrebni drugi ljudi. Prošlo je već tri godine, i dalje se ne mogu zasititi, jer osjećaj koji te prati nakon odlaska od tih ljudi, i priče koje ti se usijeku u sjećanje, ostaju u tebi još dugo i prate te kroz život. U tom trenutku shvatiš da sati koje si dao drugom ljudskom biću ispune tvoju dušu više nego društvene mreže, da osmijeh, zagrljaj i topla riječ imaju veću snagu od tehnologije.
Time se ne trebamo hvalisati, kao neki. To je naše ispunjenje, mi time stvaramo svoju sreću i zadovoljstvo. Volontiranje nije hvalisanje, već je način kako da volimo i prihvaćamo druge oko sebe. Ono se dogodi slučajno, samo od sebe, a ostaje tu sa tobom i u tebi zauvijek. Isto tako, dolazi i u najtežim trenucima, podsjećajući nas na ono nešto najljepše.