Luka Simić, dobitnik Pohvalnice u kategoriji „Volonter/ka Grada Siska“ u 2025. godini

Luka Simić, dobitnik Pohvalnice u kategoriji „Volonter/ka Grada Siska“ u 2025. godini, ispred Ekonomske škole Sisak.

VOLONTIRANJE – PUT DO OSOBNOG RASTA

Zovem se Luka Simić i učenik sam 4. razreda Ekonomske škole u Sisku. Moja volonterska priča započela je kroz školske aktivnosti, gdje sam se uključio u razne humanitarne i društveno korisne akcije. Isprva nisam znao koliko će me volontiranje promijeniti, ali vrlo brzo sam shvatio da to nije samo pomaganje drugima nego i put osobnog rasta. Svaka akcija, svaki susret i svaka gesta dobrote ostavili su snažan trag u meni.

Redovito sudjelujem u školskim i Caritasovim akcijama, gdje zajedno s drugim učenicima pomažem onima kojima je pomoć najpotrebnija. Bilo da se radi o prikupljanju donacija, organiziranju događanja ili sudjelovanju u humanitarnim akcijama, uvijek se trudim dati svoj maksimum. Posebno sam ponosan na sudjelovanje u školskim priredbama i događajima gdje sviram gitaru. Glazba mi je način izražavanja i povezivanja s ljudima, a svaki put kad vidim osmijehe publike, znam da sam nekome barem na trenutak uljepšao dan.

Ipak, najvažniji i najutjecajniji dio mog volonterskog puta je odlazak u Kuću sv. Vinka Paulskog u Oborovu. Tamo provodim vrijeme s korisnicima koji imaju teškoće u razvoju, a neki od njih su i vrlo teški slučajevi. Susreti s njima duboko su me obilježili. Naučili su me strpljenju, suosjećanju i istinskoj vrijednosti malih stvari. Kod njih sam shvatio da je ponekad dovoljno samo biti prisutan, nekoga saslušati, držati za ruku ili zajedno svirati i pjevati.

Osjetio sam koliko malo treba da bi netko bio sretan. Ono što je meni svakodnevno i normalno, njima predstavlja veliku radost. Mi često imamo i previše, a nismo toga ni svjesni. Volontiranje me naučilo zahvalnosti i odgovornosti prema zajednici.

Volim činiti ljude sretnima, osobito one koje i najmanja sitnica može iskreno razveseliti. Kada sviram gitaru za njih, vidim koliko glazba može biti moćna, kako spaja, smiruje i donosi radost. Tada znam da sam na pravom mjestu i da radim nešto što ima smisla. Moja volonterska priča nastavlja se svakim novim odlaskom, svakom akcijom i svakim osmijehom koji dobijem zauzvrat. Vjerujem da se svijet ne mijenja velikim riječima, nego malim, iskrenim djelima. Upravo zato ću i dalje volontirati, jer me to ispunjava, jer me čini boljom osobom i jer znam da zajedno možemo učiniti puno više nego što mislimo.