Volontiranje kao korak prema samoostvarenju

Volontiranje. Većina nas je upoznata s pojmom, zar ne? Pa ipak, govoreći iz osobnog iskustva usudila bih se izjaviti da nemali broj nas ipak ima jedno vrlo specifično i limitirano poimanje onoga što taj koncept točno podrazumijeva i zahvaća. Kao i obično, informiranost se pokazuje ključem svega. Upravo je to dublje poimanje koncepta ono što je u mome slučaju odigralo značajnu ulogu i potaknulo moj interes i angažman na tome području.

Moje prvo iskustvo s volontiranjem dogodilo se za vrijeme studiranja kada sam odlučila sudjelovati u organizaciji i izvedbi znanstvene konferencije koja se odvijala na mome Sveučilištu. Iskustvo je bilo nadasve pozitivno i korisno meni kao studentici budući da je uključivalo upoznavanje i prisustvovanje na izlaganjima brojnih stručnjaka u sklopu moga područja akademskih interesa.

Nakon toga nastupio je određeni zastoj sve dok me prijateljica koja je već duže vrijeme aktivna u volonterskom svijetu nije zainteresirala za sudjelovanje na određenim projektima različite prirode, premda, važno je istaknuti, unutar mojih sposobnosti i afiniteta. Najveći od njih zasigurno je bila razmjena mladih u Sloveniji pod nazivom (parolom) „Volontiranje spašava živote“. Kada govorimo o razmjenama kao projektima okupljanja određenog broja ljudi, bitno je istaknuti da će unatoč osnovnom cilju projekta svaka individua napustiti isti s vlastitim vrijednostima i iskustvima. Tako je za mene jedna prilično ambiciozna parola označila znatno realnije shvaćanje (ili možda čak i potvrdu naslućivanog) onoga što volontiranje može biti.

Naime, upoznavanje s različitim aspektima i tipovima volonterskih aktivnosti omogućilo mi je prihvaćanje činjenice da volontiranje ne podrazumijeva bezgranični humanizam i filantropiju. Što time želim reći? Nipošto to da ti koncepti nisu društveno bitni niti da ne igraju baš nikakvu ulogu u volontiranju, ali oni je ne moraju nužno i apsolutno definirati. Smatram da je izuzetno bitno istaknuti i tu drugu stranu volontiranja – korist za same volontere. Naime, volontiranje nije žrtva koju prinosite društvu trošeći svoje vrijeme i sposobnosti, ono je aktivnost koja uvelike koristi i samim volonterima omogućujući im da razvijaju svoje profesionalne i inter-personalne vještine.

Iako ne volontiram dugo, mogu reći da sam u ovom razmjerno kratkom vremenu volontiranjem stekla brojna znanja i umijeća koja mi inače ne bi bila dostupna. Za mene je volontiranje bitno i korisno time što podrazumijeva rad na sebi, unaprjeđivanje sebe kao osobe i kao potencijalnog radnika, ono vas na mnoge načine čini sposobnijim i mobilnijim članom društva. S time na umu, savjetovala bih svima da razmisle o vlastitim interesima i sklonostima prije no što se odluče na volontiranje. Koliko je bitno da pridonesete zajednici toliko je bitno i da vi dobivate nešto iz toga. Većina nas smo između ostalog i pragmatična bića, u tome nema nikakve sramote i to bi trebalo znatnije osvijestiti kada govorimo o ovoj temi, posebice u današnje vrijeme problematične financijske situacije i neprekidne utrke s vremenom. Upravo u ovome svjetlu, volontiranje je iskustvo koje toplo preporučujem svima, volontiranje kao svrsishodan alat osobnog rasta i napretka.