Barbara Anušić, dobitnica Pohvalnice u kategoriji „Volonter godine grada Siska“ za 2019. godinu

Barbara Anušić, dobitnica Pohvalnice u kategoriji „Volonter godine grada Siska“ za 2019. godinu, ispred Srednje škole Viktorovac Sisak

            Ja sam Barbara Anušić i volonterka sam Crvenog križa Sisak, oduvijek sam voljela pomagati drugima. Kada sam krenula u srednju školu imala sam slobodnog vremena koje sam odlučila iskoristiti volontirajući. Učlanila sam se u Crveni križ i počela odlaziti na razne volonterske akcije. Svaki put kada sam nekome pomogla osjećala sam se bolje. Shvatila sam da je to najbolji način na koji mogu iskoristiti svoje slobodno vrijeme. Mnogi su me pitali zašto volontiram. Ali ja ponekad nisam znala kako odgovoriti na to pitanje jer je te emocije, koje se pojave kada nekome nepoznatom pomognem i kada ga razveselim, teško opisati riječima. Na svojoj prvoj volonterskoj akciji bila sam zbunjena i preplašena jer nisam znala šta trebam raditi ni kako raditi, ali osjećaj kada vam dođe neka osoba kojoj ste pomogli i zahvali se, je najbolji osjećaj koji možete doživjeti. Učenica sam Srednje škole Viktorovac, smjer medicinska sestra/medicinski tehničar opće njege te sam na praksi zapravo prvi put shvatila koliko Ijudima znači kada im pomognem npr. učinim neku malu sitnicu zbog koje se oni osjećaju bolje kao i ja. Kroz volontiranje upoznala sam novu stranu sebe. Najviše su mi se sviđale akcije u kojima sam mogla pokazati svoju kreativnost koju sam otkrila tek kada sam počela volontirati.

lšla sam na mnoge volonterske akcije kako bi iskusila nešto novo pa sam tako bila na tečaju crtanja lica. Naučene stvari primijenili smo za Božić kada smo održali priredbu za djecu u kojoj smo ocrtavali dječja lica te se igrali sa njima. Volontiranjem poboljšavam svoju komunikaciju te razvijam empatiju prema drugim Ijudima. Najdraža akcija mi je bila kada smo u Udruzi slijepih održali radionicu povodom Božićnih blagdana. Tada smo proveli par sati u njihovoj udruzi te smo zajedno sa njima izrađivali razne božićne ukrase i kolače, a poslije smo se zabavili uz pjesmu i ples. Nakon posjete puno su nam zahvaljivali. Na svakoj akciji volim vidjeti smiješak Ijudi kojima pomažemo jer tako znam da sam možda baš ja zaslužna za taj osmijeh i sreću. Za mene je sitnica nekome izmjeriti tlak ili uputiti lijepu riječ i osmijeh dok je za osobe kojima to pružam velika star. Svi oni koji se zapitaju dali je to istina bi trebali probati i tek će tada shvatiti što ja zapravo želim reći ovom svojom volonterskom pričom.