Anja Žugaj, dobitnica Pohvalnice u kategoriji „Volonter/ka Grada Siska“ u 2025. godini

Anja Žugaj, dobitnica je Pohvalnice u kategoriji „Volonter/ka Grada Siska“ u 2025. godini, ispred Gradskog društva Crvenog križa Sisak.

Na početku nisam imala neku veliku ideju ili plan. Nisam si rekla: „E sad ću volontirati i to će mi promijeniti život.“ Jednostavno sam krenula, nisam znala hoću li se snaći, hoću li biti korisna i hoću li uopće znati kako pomoći. Već nakon prvih nekoliko susreta shvatila sam da volontiranje ne traži savršene ljude, nego one koji su spremni pokušati.

Volontiranje me naučilo da ne moraš imati sve odgovore. Prije sam često mislila da moraš znati što reći ili učiniti da bi pomogao. S vremenom sam shvatila da je ponekad dovoljno slušati. Ljudi često ne traže savršeno rješenje, nego nekoga tko će ih saslušati, pružiti podršku ili čak samo osmijeh. To mi je promijenilo način na koji gledam druge, ali i način na koji razgovaram s ljudima u svakodnevnom životu.

Volontiranje mi je također pomoglo da bolje upoznam sebe. Shvatila sam kakva sam u stresnim situacijama, planiranju i edukaciji. Jedna od najljepših stvari kod volontiranja su ljudi koje upoznaš. Osobno sam introvertna, ali to nije stvaralo problem tijekom volontiranja nego mi je pomoglo izaći iz moje zone komfora. Volonteri su uglavnom ljudi velikog srca, ali i obični ljudi sa svojim manama, problemima i nesigurnostima. Upravo to mi je bilo najljepše – nema glume, nema natjecanja, nego zajedništvo. Osjećaj da ste svi tu s istim ciljem i da se međusobno podržavate kad je teško.

Volontiranje mi je dalo i osjećaj odgovornosti. Kad znaš da netko računa na tebe, drugačije gledaš na svoje obveze. Također, volontiranje me potaknulo da budem bolja osoba i izvan tih aktivnosti. Postala sam pažljivija, otvorenija i spremnija reagirati kada vidim da nekome treba pomoć. To više nije nešto što „moram“, nego što želim.

Na kraju, volontiram jer me to ispunjava. Jer me podsjeća da nismo sami i da jedni drugima možemo biti podrška. Jer me uči empatiji, strpljenju i zahvalnosti. Zato volontiram. Ne zato što moram, nego zato što želim. Jer vjerujem da male stvari imaju smisla i da svatko od nas može nekome biti svjetlo, makar na kratko.