Manuela Birač
Kako sam otkrila jedan novi svijet
Zovem se Manuela. Imam 24 godine. Volontirati sam počela sasvim slučajno, na poziv prijateljice koja duže vrijeme volontira. Sjećam se kako je prva aktivnost na kojoj sam sudjelovala bila u Domu za starije i nemoćne osobe Sisak u sklopu manifestacije „Hrvatska volontira“. Ugodno me iznenadilo okruženje u kojem sam se tada našla. Kroz igru i interakciju proveli smo kvalitetno vrijeme s korisnicima Doma. Već tada sam shvatila koliko puno kao pojedinac možeš podariti drugome.
Uskoro, odlučila sam se opet angažirati te sam se prijavila na razmjenu pod nazivom „Volontiranje spašava živote“ i tako otputovala u predivnu Sloveniju gdje sam se družila s vršnjacima i upoznala sa samim smislom volontiranja. Usudim se reći kako moje volontersko iskustvo nije široko i dugo, ali mislim da to nije ni bitno. Čak i s minimalnim ”stažom” u svijetu volonterstva moj pogled na svijet je postao otvoreniji. Kroz volontiranje otkrivate tolike mogućnosti koje možete napraviti, stvoriti ili pokazati svijetu. Upoznajući ljude iz drugih zemalja, različitih dobnih skupina ili interesa učite prihvaćati različitosti u razmišljanju. Nebitno postaje nametanje svojeg mišljenja, naučiš prihvaćati tuđe i primijeniti usvojeno na sebi, ne kako bi izgubio svoje JA, već naprotiv, kako bi ga poboljšao. Sudjelovanjem na spomenutoj razmjeni mladih gdje sam mnogo naučila o volontiranju i mogućnostima koje ti ono nudi, vratila sam se u svoj grad puna dojmova. Prvo, ne čekajte svoje prijatelje da pristanu ići sa vama, ako želite idite, vjerujte mi kako nećete požaliti. Drugo, upoznat ćete divne ljude za koje ćete imati osjećaj da su vam prijatelji cijeli život. Treće, razmjene mladih su nešto što svaka mlada osoba mora iskusiti. (Ne)svjesno naučite mnoge stvari, razmjenjujete iskustva, savjete i priče koje vam otvaraju svijet. Na kraju, možda i najvažnije, naučite ponešto o sebi, otkrijete vlastite sposobnosti, interese, mogućnosti, bolje upoznate sebe.
Kada me pitaju zašto volontiranje, čemu trošiti svoje vrijeme i rad na nešto što ti nije plaćeno, isto je kao da pitaju zašto voljeti, ni taj osjećaj ti nitko ne plati, a opet ga svi traže.
Osjećaj koje mi volontiranje pruža je prava ovisnost, uvijek si u potrazi za njim. Kada jednom počneš volontirati, osjećaj koji ti je time pružen i koji ti pružaš drugome ne želiš više nikada odbaciti. Za volontiranje nikada nije kasno niti rano, bilo da imate 15 ili 55 godina, vrata su vam uvijek otvorena. Svoja sam otvorila s 24 godine i sa sigurnošću mogu reći da ih neću zatvoriti jer iskustvo i poznanstva koja sam stekla volontiranjem ne mogu se mjeriti ni sa čim drugim.