Doris Jelić
Od volontiranja do životnog poziva
Slobodno vrijeme – što je to i kako ga provodimo? Vjerujem da nema osobe na svijetu kojoj se dogodi da cijeli dan u potpunosti pametno iskoristi, jer smo svi skloni potrošiti malo vremena na ništa.
Kako bih spriječila to „ništa“ na poziv prijateljice, još tijekom srednje škole, volontirala sam u udruzi Novi svijet na jednom projektu koji se provodio u Dječjem domu Vrbina u Sisku. Nikad prije toga nisam imala iskustva u radu s djecom, ali to me nije spriječilo da se odvažim na nešto novo. Kada sam došla na fakultet u Zagreb i tamo počela živjeti volontirala sam u zajednici Arka gdje su osobe sa i bez mentalnih teškoća. Kada sam prestala volontirati u toj zajednici, još sam ponekad sudjelovala na njihovim sajmovima. Kroz praksu na fakultetu dobila sam poticaj da počnem volontirati u Dom za starije Maksimir gdje sam vrijeme provodila s jednom slijepom gospođom. Zajedno smo čitale knjige, družile se, išle u kupovinu i slično. Volontirala sam i u sklopu projekta 72 sata bez kompromisa, gdje sam bila na akcijama u kojima smo čistili kuću jedne stare bake u Samoboru, krečili smo osnovnu školu u Dubravi te godinu kasnije smo opet krečili jednu školu (svima kojima treba pokrečiti – slobodno se javite, očito je prepoznat moj talent haha). A na jedan sunčani dan, kako me život opet smjestio u Sisak, odlučila sam se prošetati do Volonterskog centra Sisak. Tamo sam upoznala dvije divne djevojke, Klaru i Mateu. Pričala sam s njima te su me pitale gdje bih htjela volontirati, ali sam odlučila da će i ovaj put biti beskompromisno te da ću ono što mi predlože i prihvatiti te sam tako trenutno volonterka u JRS- Isusovačkoj službi za izbjeglice. Iako mi nije bilo ni na kraj pameti da bih tamo mogla volontirati, drago mi je da sam baš to dobila, jer to je iskustvo kakvo se ne može steći bilo gdje. Svakim danom učim sve više i to je ono što je neprocjenjivo. Kroz volontiranje ne dobiva samo „osoba s druge strane“ već upravo vi koji volonirate.
Htjela bih se za kraj još samo vratiti na početak – danas sam studentica socijalnog rada. A zašto i kada sam izabrala socijalni rad? Upravo sam ga izabrala kada sam završila s volontiranjem u Dječjem domu. Ne samo da sam dobila novo iskustvo u radu s djecom, već sam kroz volontiranje izabrala svoj životni poziv. Stoga, i vi se uključite u volontiranje jer nikada ne znate na kakav put vas može usmjeriti!
Doris Jelić
