Ema Jajčinović, dobitnica 1. nagrade u kategoriji „Volonter/ka godine Grada Siska“ za 2022. godinu

Ema Jajčinović, dobitnica 1. nagrade u kategoriji „Volonter/ka godine Grada Siska“ za 2022. godinu, ispred Gradskog društva Crvenog Križa.

Moje volontiranje počelo je za vrijeme potresa, kada mi je bilo 17 godina. Kao osoba koja je bila pogođena potresom, nisam htjela sjediti prekriženih ruku. Bilo mi je teško gledati moj srušeni grad i moje tužne i uplašene sugrađane. Stoga sam odlučila napraviti sve što je u mojoj moći da barem nekom uljepšam taj tužni period. Motivirala me želja da pomognem drugima i svaki sat koji provedem u volontiranju za mene je dragocjen.

Za vrijeme potresa najviše sam volontirala u odjelu humanitarne pomoći. Slagali smo pakete hrane, pakete higijene, imali smo organizirane podjele te smo pakete dostavljali na adrese ljudi koji nažalost nisu u mogućnosti sami doći po paket. To me potaknulo da postanem redovni volonter Gradskog društva Crvenog križa Sisak i sudjelujem u ostalim aktivnostima. Kao učenica medicinske škole povezala sam znanja stečena obrazovanjem sa radom na akcijama dobrovoljnog darivanja krvi na kojima pomažem ljudima ispuniti upitnike, vodim brigu da svi dobiju svoj zasluženi mali znak pažnje za ovaj plemeniti čin, pazim na sigurnost ljudi koji dolaze darivati krv, pomažem u organizaciji i logistici. Ništa mi nije teško, a zahvalnost i sreća ljudi kojima sam pomogla će mi zauvijek ostati duboko urezani u pamćenje.

Volontiranje za mene predstavlja jedan nesebičan potez koji je od velike važnosti za svaku zajednicu. To je jedan od najboljih načina za nesebično pomaganje kako sebi tako i drugima. Ono nas oplemenjuje, uči nas da rastemo i razvijamo se u smjerovima za koje nismo ni znali da smo sposobni. Volontiranje je obogatilo moje znanje vještinama koje se mogu naučiti samo kroz aktivno sudjelovanje u društvu. Naučila sam mnoštvo novih stvari od toga kako rješavati probleme i nositi se sa stresom, do toga kako uistinu pomoći nekome. U radu s ljudima naučila sam pokazati empatiju, razgovarati sa njima ovisno o situaciji te kada iskazati emocije. Volontiranje mi je omogućilo da upoznam drugu stranu sebe. Bilo je tu dana kada sam mislila da mi je svega malo previše, ali znala sam da moram nastaviti gurati jer možda netko čeka moju pomoć. Najveća motivacija i zadovoljstvo je vidjeti osmijeh i sreću na licu drugoga, koje je samo par trenutaka prije bilo tužno. Mislim da se više ljudi treba ohrabriti i odlučiti za volontiranje. Osjećaj da si pomogao nekome i da netko zbog tebe lakše podnosi svoje muke i nedaće je neprocjenjiv.