Volontiranje otvara um i nove vidike

Pozdrav! Ja sam Erna. Živim u Sisku i imam 20 godina, a volontiram od svoje 16. godine. Prije svog prvog susreta s udrugama i volonterskim aktivnostima, bila sam prilično povučena i sramežljiva cura. Nisam znala o čemu bih razgovarala s ljudima koje ne poznajem ili koje sam tek upoznala. No, to se promijenilo nakon što sam došla u klub mladih Crvenog križa grada Siska u Gimnaziji Sisak. I danas sam zahvalna Kim koja mi je predložila da s njom dođem volontirati. Tada sam započela s malim stvarima; bile su to podijele letaka, prodavanje ulaznica za humanitarne koncerte… S vremenom sam primijetila da se mijenjam, moje komunikacijske vještine su se poboljšale i više mi nije činilo muku prići nepoznatim ljudima. Tako sam počela sudjelovati na sve više volonterskih akcija. Bilo je tu prodaje ribica, a sav prihod bi išao osobama slabijeg imovinskog statusa, prodaje narcisa, aktivnosti u Sjeverovcu, igre sa starijim osobama u Domu za starije i nemoćne Sisak te mnogo drugih zanimljivih događaja.

Jednom prilikom smo, nakon provedene akcije i skupljenih sredstava, krenuli u podjelu paketa sa svim osnovnim potrepštinama te pokucali na vrata jedne bakice. Bila je niska, sijeda, umornog pogleda, ali shvativši tko smo i što joj donosimo, nije skidala osmijeh s lica. Toliko je bila sretna da je, u trenutku kada smo joj predložili da se zajedno slikamo, počela plakati, ali je ubrzo nakon toga uzela četku u ruke, počešljala svoju kratku kosu, obukla najljepšu haljinu koju je imala i namjestila se kao pravi model za fotku. Mislim da ću taj trenutak zauvijek pamtiti.

Shvatila sam da je volontiranje savršen način da uveselim druge i samu sebe te sam, stoga, započela volontirati i u udruzi IKS u Petrinji. Tamo sam imala priliku upoznati divne ljude, kako iz Hrvatske, tako i iz stranih zemalja. 2013. godine sam po prvi put sudjelovala na Internacionalnom kampu unutar te udruge, a imala sam tu sreću i ove godine sudjelovati na takvom kampu. Putem njih sam i prošle godine imala priliku provesti 10 dana u Oldenburgu, gdje smo pod vodstvom iznimno talentiranih i zanimljivih ljudi pripremili performans na temu demokracije koji smo posljednji dan izveli na trgu u Oldenburgu, a zatim i u prostoru same udruge u koju smo bili primljeni.

Osim u udrugama, koristim prilike volontirati na festivalima i sportskim događanjima, poput Lost Theoryja u Deringaju, ZegeVege festivala u Zagrebu, Vip Snow Queen Trophyja na Sljemenu te Europskog prvenstva u ragbiju u Zagrebu. Ovi događaji možda nisu humanitarnog karaktera kao oni u udrugama, ali svakako pružaju nove vidike i pomažu da shvatimo koliko je rada i ljubavi potrebno da se održe takvi događaji. 

Sav ovaj volonterski trud je mnogostruko nagrađen; možda ne u novcima, oko kojih se danas svijet vrti, nego u osmjesima, suzama i zahvalama ljudi kojima je naša pomoć možda i jedina pomoć. Neprocjenjiv je osjećaj vidjeti ta lica. I na kraju krajeva, i sami sebi pomažemo; postižemo neku novu razinu razumijevanja ljudi i svijeta oko nas, stječemo nove prijatelje, putujemo, i što je najvažnije – sretniji smo.