Bojan Iličić, dobitnik Pohvalnice u kategoriji „Volonter/ka godine“ za 2021. godinu

Bojan Iličić, dobitnik Pohvalnice u kategoriji „Volonter/ka godine“ za 2021. godinu, ispred Društva naša djeca Sisak.

Moja volonterska priča započinje u OŠ Galdovo, Sisak, u 4. razredu. 2012. godine. Na poticaj učiteljice Kate Friš,  uključujem se u humanitarne akcije koje provode Društvo naša djeca Sisak /DND – Sisak/ pod vodstvom Renate Fridrih i Gradskog društva Crvenog križa Sisak pod vodstvom Irene Barešić Milunić te postajem aktivan član udruga. Oko nas se nalaze mnoge osobe kojima je potreba pomoć, ali često one nisu vidljive. Rad udruga je u prepoznavanju različitih problema na terenu i njihovoj pomoći. Tako sam kroz DND u školi organizirao humanitarne akcije prikupljanja pomoći, radeći s učenicima različite kreativne radionice čije smo produkte zatim prodavali u školskim prostorima i na sajmovima, kako bismo prikupili sredstva za učenike kojima je potrebna pomoć. Sav vaš trud se isplati kada vidite osmjeh na dječjem licu.

Kroz DND program volontirao sam na dječjem odjelu pedijatrije, kroz različite radionice i kvalitetno vrijeme provedeno s djecom koja se vesele našem dolasku i s osmjehom zaborave na svoje zdravstvene poteškoće, barem na trenutak. Oslikao sam interijer ambulante primarne zaštite u Domu zdravlja Sisak, gdje i danas mnogi animirani likovi olakšavaju djeci dolazak u ambulantu na pregled i svojim veselim licima mame dječje osmjehe. Mnoge dane i noći proveo sam s članovima DND izrađujući i pakujući anđele od gipsa. Anđeli su bili posvećeni i darivani novorođenoj djeci u rodilištima diljem hrvatske. Jedan od posebnih programa DND je program Terapijskih pasa u školi. Imao sam priliku biti voditelj Terapijskih pasa u školi, surađujući s učiteljicom Katom Friš, svakoga ponedjeljka dolazio bih u školu s Evie i Heidi, gdje bi nas učenici dočekali s veseljem ali i posebnom radnom atmosferom. Uživali su čitati priče psićima, učiti uz njih i u slobodno vrijeme ih prošetati i nahraniti. Program je i više nego uspješan te je njegova provedba stabilna i održiva i u ostalim sferama.

DND Sisak je godinama provodio edukacije za osposobljavanje Pomoćnika u nastavi djeci s poteškoćama. Kao početnik, imao sam priliku sudjelovati na edukaciji, a s godinama postati predavač na istoj edukaciji, gdje kvalitetnim primjerima dobre prakse samo omogaćavam novim generacijama pomoćnika da kvalitetnije rade svoj posao. Volontirajući u mnogim programima GDCK najviše vremena sam proveo obučavajući učenika nižih i viših razreda u pružanju prve pomoći. Generacije učenika su prošle kroz moje edukacije i znanje koje im je pruženo nema cijenu. Znanje koje će jednoga dana nekome spasiti život. Kada dođe vrijeme blagdana tada započinje moja omiljena volonterska aktivnost u GDCK – oslikavanje dječjih lica u vilenjačkoj radionici. Toliko zadovoljnih dječjih lica kada postanu njihova omiljena životinja ili lik iz animiranog filma. Tih nekoliko sati prođe kao minuta, te sam kroz ove godine imao priliku vidjeti kako pojedina djeca odrastaju, ali se uvijek vraćaju meni na oslikavanje lica.

Uključio sam se u rad Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva gdje sam volonterski, zajedno sa sedam mladih ljudi osmislio, izradio i provodio kampanju „Nije smiješno – govor mržnje je ozbiljna stvar“, pisanjem blogova, te sam izradio priprave za osnovne i srednje škole na temu prevencije govora mržnje među mladima, koje sam provodio i u školama. Uključujem se u rad Kino Kluba Sisak pod vodstvom Matije Holjevca, kao koordinator u provedbi Star Film Fest-a. Radeći s mladim ljudima iz cijele hrvatske, uočio sam važnost filma i neovisnih filmaša. Njihova strast u osmišljavanju, snimanju, montiranju i prikazu filma i okupljanju mladih s istim ciljem, dalo je novu dimenziju mom volonterskom radu. Radeći u OŠ Vladimira Vidrića, Kutina uključio sam se u rad Društva naša Djeca Kutina pod voditeljstvom Vlatke Vidiček Dam i Centra za mirovne studije, gdje organiziram i provodim projekt „Tjedan zajedništva“ s ciljem ostvarivanja socijalnog dijaloga učenika tražitelja azila i ostalih učenika. Želio sam prenijeti kulture, znanja i običaje, ali i stvoriti nova prijateljstva i premostiti razlike kroz razne radionice provedene od strane učitelja, nastavnika i pedagoga. Projekt je bio odlično prihvaćen te je nagrađen od strane Foruma za slobodu odgoja. Zajedno s učenicima osmog razreda proveo sam projekt „I ja sam Superheroj“ gdje smo kroz pisanje blogova razgovarali o važnim temama koje muče društvo te mišljenje mladih i njihova rješenja. Rad DND samo imali priliku predstaviti na HRT u emisiji Dobro jutro, Hrvatska.

Za vrijeme pandemije i prvog lockdowna zajedno s grupom učitelja entuzijasta pisao sam pripreme za Nastavu na trećem, programu TV nastave koja se održavala na programu HRT3. Bili smo učitelji svim učenicima u hrvatskoj i potrudili smo se nastavu učiniti zanimljivom i dinamičnom, kako bi učenici mogli usvojiti što više znanja. Povratkom u Sisak, te radeći u OŠ Braća Ribar, za vrijeme razarajućeg potresa organizirao sam humanitarnu akciju Učitelji za učitelje/ Učenici za učenike Banovine. Učitelji uistinu imaju velika srca, a kako smo jedna velika zajednica učitelji su izrazili želju pomoći svojim kolegama kojima su domovi oštećeni u potresu. Ja sam bio spona između tih učitelja i razmjenjujući kontakte između njih ostvarili smo divna nova prijateljstva i divne, tople životne priče, koje će jako dugo trajati. Povratkom učenika u razrede, spojio sam mnoge razrede diljem hrvatske, s razredima Banovine. Učenici su od svojih vršnjaka dobili male znakove pažnje koji su ih jako razveselili i donijeli radost na njihova lica. Imao sam priliku kroz grupu Učitelji za učitelje pratiti spajanja i vidjeti svu ljepotu koju je polučila humanitarna akcija.

Kao što možete primijetiti, moj volonterski rad ima uzlaznu putanju. Volonterski rad me ispunjava, daje smisao jednoj dobroj priči punoj dobrih djela. Volontiranje je za mene davanje mog slobodnog vremena za bolje sutra. Nadam se da ću svojim radom motivirati druge da se povedu mojim primjerom i daju komadić sebe za boljitak svih nas. U centru mog volonterskog rada uvijek će biti djeca jer oni su budućnost i u njih trebamo najviše ulagati, kako bi smo ih potaknuli da budu aktivni građani društva te da čine dobro jedni za druge. Tako ćemo rasti kao društvo u cjelini i svojim primjerom širiti dobrotu.