Boris Majić, dobitnik 1. nagrade u kategoriji „Koordinator/ica volontera“ za 2020. godinu

Boris Majić, dobitnik 1. nagrade u kategoriji „Koordinator/ica volontera“, Volonterska nagrada Grada Siska za 2020. godinu, ispred Gimnazije Sisak

Moja najveća motivacija u obavljanju posla koordinatora volontera je pomoć drugima, a svakako pomoć onima kojima je to najpotrebnije. Veliko mi je zadovoljstvo to vidjeti i kod naših učenika, punih ideja i želje za pomaganjem i suradnjom.

Osnivanjem školskog volonterskog kluba Gimnazija Sisak dobila je novu dimenziju i novi niz zanimljivih i korisnih aktivnosti kojima se učenici i nastavnici mogu baviti i blisko surađivati, te djelovati na razini lokalne zajednice i šire. Zahvaljujući Agenciji lokalne demokracije Sisak i našem zajedničkom projektu „(O)drži moj korak!“, VoGSi se profilirao kao uspješan alat za neformalno učenje kroz zabavu, gdje potpuno ravnopravno radimo na zajedničkim zadacima, ne samo učenici, nego i mi mentori. U našem klubu nema privilegija ili zasluga prema statusu, nego se svi trudimo dati od sebe najbolje u svim zadacima i volonterskim akcijama. Svima nam je to bilo dragocjeno iskustvo, naročito u periodu zatvaranja, kada je klub bez obzira na situaciju počeo s redovitim sastancima, doduše online, preko platforme Zoom. Dirljivo je bilo čuti izjave nekih volontera kako im je u tom periodu naš tjedni sastanak bio jedina svijetla točka u tjednu. Mislim da i učenici i mentori podjednako uživaju u druženjima na tjednim sastancima, u kojima se ideja učenja o globalnim ciljevima održivog razvoja provlači kao nevidljiva, ali čvrsta potka koja nam iz akcije u akciju svjedoči koliko je bitan i važan čak i malo pomak svijesti za očuvanje planete Zemlje. Izrazito je inspirativno na sastancima čuti i vidjeti ideje učenika, njihove poglede na svijet, prijedloge, načine i pristupe rješavanju pojedinih problema.

Za vrijeme rada u OŠ Braća Ribar bio sam uključen u rad njihovog školskog volonterskog kluba te smo putem realizacije gimnazijske vršnjačke radionice o volontiranju i kreativnog dijela u kojemu su učenici pisali poruke o volontiranju za svoje vršnjake ostvarili suradnju s volonterima Gimnazije Sisak. U sklopu suradnje najbolja stvar bila je međuvršnjačko učenje, suradnja i pomaganje bez obzira na razlike u godinama. Otvaranjem školskog volonterskog kluba VoGSi učenici su dobili mogućnost nastavka bavljenja volonterskim aktivnostima i po završetku osnovne škole, što smatram izrazito bitnim, korisnim i nadasve potrebnim. Razvoj pojedinca se tako kontinuirano nastavlja i vjerojatno će jednog dana to postati redovno, očekivano i neophodno. Nakon popuštanja mjera nadam se da ćemo s učenicima, što je bio naš prvotni plan, urediti prostoriju za rad kluba VoGSi i stvoriti ugodan prostor u kojem će se stvarati nove ideje, suradnje i naravno dobra djela.

Trenutno radimo na tome da školu uljepšamo stablima velikih biljki lončanica, kako bi humanizirali prostore školskih hodnika i učinili ih ljepšima i ugodnijima za boravak u školi. Kao profesoru biologije stalo mi je da kroz odgojne međupredmetne teme učenici prepoznaju razvoj globalnih ciljeva održivog razvoja prema kojima je usmjeren naš školski projekt „(O)drži moj korak!“, pa će i naša skorašnja radionica i volonterska akcija biti vezana uz edukaciju o očuvanju planete Zemlje. Spomenuto uvođenje zelenila koje smo nazvali „pošumljavanje škole“ nosi dublju simboliku i izraz je protesta gimnazijalaca protiv uništavanja šuma. Na kraju bih rekao da mi je žao što neki učenici koji su s nama krenuli u osnivanje VoGSi-a, a dosta ih je iz generacije maturanata, nakon popuštanja mjera više neće biti učenici Gimnazije Sisak i više neće moći uživati u VoGSi-u kakvog su zajedno s nama koordinatorima zamišljali i planirali.  Njima će vrata VoGSi-a uvijek biti otvorena, kao i suradnja s novim naraštajima volontera koji tek trebaju otkriti kako je zabavno i korisno biti član školskog volonterskog kluba VoGSi.

 

Volonteri o svom koordinatoru kažu slijedeće:

S profesorom biologije Borisom Majićem upoznala sam se na početku svog srednjoškolskog obrazovanja. Iako mi nije redovno predavao biologiju, uvijek je bio susretljiv i razuman. Naše je intenzivnije druženje počelo tijekom postupka osnivanja kluba škole gdje smo zajedno surađivali na brojnim radionicama i edukacijama te se družili u ugodnom okruženju i atmosferi koja je tamo vladala, a kojoj je pridonio svatko od nas, pa tako i prof. Majić. Uvijek bi me znao pohvaliti lijepom riječju, ukazati na probleme u ljudskoj zajednici te ohrabriti i potaknuti na rješavanje tih problema volontiranjem. Nakon početka spomenutih edukacija više sam se uključivala u volonterske akcije nego prije, a uz njegovu podršku, kao i podršku drugih profesora i koordinatora, shvatila sam prave vrijednosti i zadovoljstva koje pomaganje u zajednici donosi.

Naposlijetku smatram da je profesor Boris Majić izvrstan kandidat za Volontersku nagradu grada Siska u kategoriji „Koordinator/ica volontera“ zato što je svojim djelovanjem i poticajima među sisačkim gimnazijalcima probudio prave male volontere. Zajedno je s nama pomogao potrebitima i zajednici, a u tome su mu pomogla znanja njegove profesije u kojima je itekako stručan. Ova nagrada bila bi samo još jedan u nizu poticaja i ohrabrenja za nastavak volonterskog djelovanja, a sigurna sam da bi profesoru donijela veliku sreću, zadovoljstvo i poticaj za nastavak volonterskog djelovanja. – Lucija Lamza

Koordinator volonter Boris Majić možemo reći dobri je duh našeg volonterskog kluba. Rekao bih da na nas volontere gleda kao na „malu dječicu od glinamola“ spremne za naputke kako napredovati ne samo u volonterskom smislu već općenito u životu. Bez njega na sastancima jednostavno nije isto, pozitivna energija koju on donosi samom svojom pojavom hrani i motivira ostale volontere. Iz osobnog iskustva znam da je profesor uvijek spreman pomoći, radilo se o pripremi radionice, realizaciji volonterske akcije, ili pomoći u odrađivanju jednostavnijih administrativnih poslova prepuštenih nama volonterima. Mogu reći da mi je koordinator puno pomogao u realizaciji jedne od volonterskih akcija, ali ne u smislu rješavanja umjesto mene, nego dajući mi ideje i motivaciju kako, možda ne ispuniti zadatak na zadan način, nego na neki puno kreativniji i osobniji način. Sjećam se situacije kada je cijeli klub bio, usudio bih se reći, izgubljen jer nije bilo koordinatora na sastanku tako da se u biti tek u takvim trenucima vidi koliko je odsutnost samo jedne osobe dovoljna da se „uzdrma cijeli sustav“. – Jurica Posilović